Princeza nekog drugog svijeta

Prije mjesec dana smo dobili termin za drugu operaciju, cekala sam postu svaki dan, eto kao nisam znala da ce doci posta a naravno da sam znala, iscekivala sam je svaki dan. Kad sam vidjela termin, osjecala sam se kao da me neko udario zeljeznom sipkom po glavi.

Bas nije lako biti mama ni ovako a posebno ne jos mama djeteta s posebnim potrebama.

Prodje i druga operacija. Ispatili smo se i ona a i mi zajedno sa njom. Pogotovo sav put do bolnice jer nemamo ovdje doktora. Vozanje autoputem gore - dole mi je postalo sumorno. A ona kakva i jeste, mora nema ni jedne sekunde. Samo vriska i deranje i skakanje.

Pred operaciju sam bila toliko nervozna, da sam dva puta bila na granici vec da zovnem hitnu pomoc zbog visokog pritiska. Zadnjih deset dana sam zvakala bijeli luk, stavljala pod jezik tabletu za smanjenje pritiska i pila apaurine i leksaurine.

Poslije operacije sam jos nervoznija, da nervoze sakriti ne mogu. Kad pogledam sta nas jos sve ceka, osjecam da smo nidokle. Imam osjecaj kao da hoce utroba da mi se raspadne. Danas sam morala popit Nexium. Znam da mi je on nuzda ali morala sam. Osjecala sam kako mi i jednjak nervoza progriza i da ce sve puknuti.

Kakvo je ovo majcinstvo, porodiljski dopust. Sve mi se cini ko jedan ponor, gdje padas a nikako da padnes. Dajes od sebe milijardu posto a kao da nisi dao nista. Jednostavno nisam sposobna trenutno ni za sta.

Dosla sam u fazu kad se vise puta pitam: zivjeti ili umrijeti. Na moj prijedlog kod moje doktorice dobila sam uputnicu za psihijatra 29.11. Nadam se da ce biti neke koristi od toga.

Znam da nije sve tako crno kao sto izgleda ali cini mi se da sam se otudjila od normalnog zivota, od ovog svijeta, od sebe same ...

... draga nasa mrvice!

5.11. prosle godine u 23:14 si nam se pridruzila.

U nas dom si unijela puno topline a ujedno jako puno briga.

365 neprospavanih noci zbog tvog zdravstvenog stanja.

Danas, tri dana nakon operacije si se jako slabo osjecala, na putu iz bolnice si pala u nesvjest u autu. Tako da nismo ni pomislili tata i ja o slavlju tvog rodjendana, cekamo bolje i ljepse dana. Totalno si od narkoza izgubljena i dezorjentisana i samo places i spavas.

Kako god bilo, ti si nasa mrvica i volimo te najvise na svijetu.

Nasa Lina.

Danas je prijateljica rodila curicu. To joj je drugo dijete. Jesmo vise u raji postali smjesni, neko kad ode da rodi, svi smo na vezi, dokle je porod, koliko se otvorila cm, jel vodenjak pukao sam ili su ga probili i onda buljis u telefon da vidis kad ce doci sms. Jos jedna od prijateljica je babica, ona ima informacije taze inside, tako da samo racunas koliko jos ima do kraja ;))) Dobro da je konacno dosla i jedna curica u zadnjih par godina sve djecaci, da bar ima nasa Li. s kim da se poigra lutkica ;))) Vazno je da je s bebicom i mamom sve uredu. Najbolje je nekako da ti prvu noc malo odvezu bebaca, da se malo naspavas.

Ja kad sam otisla da rodim, bilo je oko 18 h a rodila sam u 23:14. To za mene nije bilo dugo. Ionako sam dokle sam god mogla stajala, lakse mi je tako bilo, samo zadnjih sat vremena sam legla, nisam mogla stajati. Prvih par sati sam svako malo telefonirala - da mi prije prodje vrijeme, grickala grisini a kad je dosao trenutak: ''push'', rekoh cekajte samo malo da nagnem vode iz flasice koja je stajala pored mene na stolicu hahaha kao to ce mi pomoci da lakse rodim. Uglavnom samo porodjaj mi je bio jedno jako lijepo iskustvo, sve sto je slijedilo iza je zasjenilo to sto je bilo dobro. Nadam se da cu imati u zivotu bar jos jednu priliku da rodim ali taj put zdravo dijete i da ce mi sjecanja biti jos ljepsa.

da je jutro pametnije od veceri ali cesto sebe zateknem ovdje navecer, kad sve utihne.

Zato je ipak bolje .. ...... laku noc! :)

Dan nakon sto sam rodila naslu Li. muz je otisao nesto da mi kupi kad dodjemo kuci iz bolnice.

Lijepa gesta.

U kreveticu od nase princeze cekao me pokloncic zapakovan (prsten od bijelog zlata i parfem Bvlgari green jade). Na ulaznim vratima veliki plakat koji je on nacrtao i obojio: ''dobrodosli kuci mama i Li.''

Kad sam sve to vidjela, osjecala sam se da to sve ne pripada meni, to je za nekog drugog u nekom drugom i sretnijem zivotu  jer ''posao'' nije odradjen kako bi trebalo, kao kod vecine drugih ljudi. Osjecala sam se jadno, bjedno i zeljela sam da nestanem s ovog svijeta.

Tu noc sam skoro zavrsila na psihijatriji jer se mi je soba okretala oko mene same, cula sam neke zvukove klepetanja serpama koji su odzvanjali u mojoj lobanji.

Najtuzniji osjecaj narednih dana, svaku noc nakon toga, gurala sam carsaf u usta da se ne cuju moji jecaji.

Mrzila sam sebe a i dan danas si ne mogu oprostiti.

Gledala sam u Li. svaku noc dok je spavala, izgledala je kao neka mala zivotinjica, gurala je jezik kroz nos. Mislila sam se, zasto mi je ''neko'' namjerno ovo podvalio, to samo meni moze da se desi.

I mom muzu je svega skupa bilo previse od previse. Izgleda mi kao da vise nikad ne bi ni zelio da vidi malu bebu na slici, sto ga i razumijem. I meni je previse od previse. Samo mislim da bi nam kasnije bilo zao.

Sad' kad vidim Li. sta radi, zao mi je toliko da joj sve pustim da mi i sere po glavi, zbog svega sto smo prosli i prolazimo i proci cemo zajedno nas troje.

Pitam se sta li ce biti sa EU ?!?!Stalno oko toga govora. Neki analiticari govore jedno, drugi opet skroz drugo. Jedni panice, drugi su smireni. Stalno nam prijete smenjenjem plata, zar bi trebale da budu jos i manje od postojecih?! Pitam se da li se bas EU pise slabo kao sto izgleda ?!? Da li je Grcka prva domina i padosmo svi za njom?! Brine me, sta ce biti i s eurom. Da li cemo moci i kredite placati?!?!

Bas kad mi zapocinjemo nesto u zivotu, sve mora tada da ide niz brdo.

Znam da su uvijek dobra i slaba vremena ali brine me ...

Valjda ce nesto smisliti dobro za sve ...